U sklopu prvog susreta Provincijskih suradnika u brizi za siromašne, koji je u organizaciji Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda održan 14. studenoga 2026. godine u Kloštar Ivaniću, upraviteljica Područnog ureda Ivanić-Grad Martina Cuvaj održala je stručno predavanje na temu „Razvijanje mreže solidarnosti i mogućnosti suradnje državnih i crkvenih ustanova u skrbi za siromašne i druge ranjive skupine“.

Susretu je nazočilo 35 sudionika iz različitih dijelova Republike Hrvatske koji su uključeni u karitativno djelovanje i pružanje pomoći osobama u potrebi u svojim župama i samostanima. Među sudionicima bio je i provincijalni ministar fra Ivica Jagodić.

U uvodnom dijelu predavanja istaknuto je kako je siromaštvo složen i višedimenzionalan društveni problem koji, osim materijalne oskudice, često uključuje i različite oblike socijalne isključenosti. Naglašeno je kako potrebe pojedinaca i obitelji često nadilaze mogućnosti ostvarivanja zakonski utvrđenih prava, osobito kada je riječ o djeci koja zbog slabijeg imovinskog stanja ne mogu sudjelovati u izvanškolskim, sportskim i kulturnim aktivnostima, kao i o starijim osobama koje su izložene usamljenosti i socijalnoj izolaciji.

Središnji dio predavanja bio je usmjeren na mogućnosti razvoja partnerske suradnje Hrvatskog zavoda za socijalni rad s vjerskim ustanovama, Caritasom i drugim organizacijama civilnog društva. Istaknuto je kako državne institucije osiguravaju zakonski okvir, stručnu procjenu i ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi, dok vjerske ustanove svojom prisutnošću u lokalnim zajednicama, raspoloživim prostorima, ljudskim potencijalima i volonterskim djelovanjem mogu značajno pridonijeti dostupnosti podrške osobama u potrebi.

Poseban naglasak stavljen je na mogućnost poticanja vjerskih ustanova da, uz ispunjavanje propisanih zakonskih, prostornih i stručnih uvjeta, razvijaju kapacitete za pružanje socijalnih usluga i tako postanu važni i dugoročni partneri Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Takav oblik suradnje osobito je značajan u kontekstu neravnomjerne teritorijalne dostupnosti socijalnih usluga i nedostatnih kapaciteta u pojedinim dijelovima Republike Hrvatske. Razvojem usluga poput pomoći u kući, dnevnih i poludnevnih boravaka, psihosocijalne podrške, organiziranog stanovanja i drugih oblika izvaninstitucionalne skrbi, vjerske ustanove mogu pridonijeti smanjenju postojećih regionalnih razlika te omogućiti veću dostupnost usluga korisnicima u njihovim lokalnim sredinama.

Sudionicima su predstavljeni i primjeri dobre prakse crkvenih ustanova te projekti Caritasa Sisačke biskupije, koji kroz suradnju s javnim institucijama i korištenje različitih izvora financiranja uspješno pružaju podršku djeci, starijim osobama i osobama s invaliditetom.

U završnom dijelu predavanja Cuvaj je potaknula sudionike na aktivnije povezivanje s nadležnim područnim uredima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, upoznavanje potreba lokalne zajednice i prepoznavanje mogućnosti za razvoj novih oblika suradnje.

Zaključeno je kako razvijanje mreže solidarnosti podrazumijeva međusobno nadopunjavanje državnih i crkvenih ustanova, s ciljem stvaranja dostupnijeg i učinkovitijeg sustava podrške u kojem će potrebe čovjeka i očuvanje njegova dostojanstva biti u središtu zajedničkog djelovanja.